Zašto je tišina iscjeljujuća?


Na teme tišine i buke objavili smo već nekoliko članaka, u okviru kojih govorimo o njihovom uticaju na naše zdravlje. Svetska zdravstvena organizacija čak smatra opterećenje bukom jednom od najvećih opasnosti našega savremenog društva. Šta možemo učiniti protiv toga? Priuštiti dovoljno faza mirovanja svojim ušima i svojoj psihi. Tišina je svojevrstan godišnji odmor za naša čula i pruža nam potrebno isceljenje.
Naše uši alarmni su sistem našeg tela. U slučaju neočekivanih zvukova ili „opasnosti” izlučuju se hormoni stresa, a to su adrenalin, noradrenalin i kortizol. Zavisno od toga koja je naša uobičajna zvučna pozadina, naše uši su na određen način pod neprestanim stresom. Razlog je taj što neprestano moraju obrađivati sve te zvukove. A ako dođe do izlučivanja posebno velikih količina hormona stresa, to će se, naravno, odraziti i na naše zdravlje. Tišina se može suprotstaviti tome jer ušima pruža potrebnu pauzu i dodatno može ublažiti nuspojave trajnog stresa. Među njih ubrajaju se, na primer, probavne smetnje, bolovi u leđima, nemiran san i migrena.
Sposobnost učenja najvažnije je svojstvo brojnih milijardi nervnih ćelija našeg mozga. Istraživanja naš mozak čak nazivaju najsloženijim organom na Zemlji. Ali našem „organu za razmišljanje” jednostavnije je obraditi podatke nego ih zapamtiti. To znači da može zapamtiti samo određenu količinu informacija. Zatim mu je potrebno odgovarajuće vreme za regeneraciju, tokom kojeg bi, u idealnom slučaju, morala vladati tišina. Time svom telu pružamo priliku da obradi utiske, a time se ponovno povećava naša sposobnost opažanja.
Naš mozak u gotovo potpunoj tišini može aktivirati određene regije koje se nazivaju mrežom stanja mirovanja. To je moguće samo kada se ne opažaju nikakvi zvukovi, koji bi onemogućavali taj postupak. Ako se nalazimo u dovoljno tihom okruženju, time se podstiče naša koncentracija i učinkovitost. Tako možemo koristiti veći kapacitet mozga. Istraživači su čak došli do saznanja da uz pravilan odnos tišine dolazi do stvaranja novih stanica. Hipokampus, područje mozga koje je nadležno za našu sposobnost učenja, takođe se trajno menja usled tišine.
Naš mozak se odmara kada mu priuštimo trenutke tišine. To nam omogućava bolje uočiti povezanost i povezivati ideje, sećanja i misli na nov i kreativan način. Budući da time, mozgu pružamo dovoljno prostora, bez potrebe za snabdevanjem novim informacijama, može iskoristiti sve svoje kapacitete. Tako nam se pruža prilika i za samorefleksiju. Uz dovoljnu količinu tišine lakše je obraditi određena događanja i doneti odluke.
Koliko god tišina bila korisna i zdrava, često uopšte više nismo naviknuti na nju. Slušanjem radija i muzike ili gledanjem televizije koristimo se pozadinskim šumovima kako bismo odvratili pažnju. Osim čiste navike, averzija prema tišini može imati i druge razloge. Želja za odvraćanjem pažnje jedan je od njih. Ali priuštiti malo mira ne mora biti težak ni naporan posao. Već nekoliko minuta može učiniti prava čuda ako ih uspemo u potpunosti iskoristiti. Usput, idealan odnos pozadinskih zvukova i tišine iznosi dve trećine naspram jedne trećine. Ako jednu trećinu svoga vremena budemo provodili u mirnom okruženju, svojim ušima ćemo osigurati zaslužen predah.
Često nije jednostavno postići pravilan odnos muzike i tišine. Zato vam nudimo posebno prilagođena rešenja za vaše uši.