Zašto je tišina iscjeljujuća


Na teme tišine i buke objavili smo već nekoliko članaka, u okviru kojih izvješćujemo o njihovu uticaju na naše zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija čak smatra opterećenje bukom jednom od najvećih opasnosti našega savremenog društva. Šta možemo učiniti protiv toga? Priuštiti dovoljno faza mirovanja svojim ušima i svojoj psihi. Tišina je stoga svojevrstan godišnji odmor za naša čula i pruža nam potrebno iscjeljenje.
Naše uši alarmni su sistem našeg tijela. U slučaju neočekivanih zvukova ili „opasnosti” izlučuju se hormoni stresa, a to su adrenalin, noradrenalin i kortizol. Zavisno o tome koja je naša uobičajena zvučna pozadina, naše su uši na određen način pod neprestanim stresom. Razlog je taj što neprestano moraju obrađivati sve te zvukove. A ako dođe do izlučivanja posebno velikih količina hormona stresa, to će se, naravno, odraziti i na naše zdravlje. Tišina se može suprotstaviti tome jer ušima pruža potrebnu pauzu i dodatno može ublažiti nuspojave trajnog stresa. Među njih ubrajaju se, na primjer, probavne smetnje, bolovi u leđima, nemiran san i migrena.
Sposobnost učenja najvažnije je svojstvo brojnih milijardi živčanih stanica našeg mozga. Istraživanja naš mozak čak nazivaju najsloženijim organom na Zemlji. Ali našem „stroju za razmišljanje” jednostavnije je obraditi podatke nego ih pohraniti. To znači da može pohraniti samo određenu količinu informacija. Zatim mu je potrebno odgovarajuće vrijeme za regeneraciju, tokom kojeg bi, u idealnom slučaju, morala vladati tišina. Time svome tijelu pružamo priliku da obradi dojmove, a time se ponovno povećava naša sposobnost percepcije.
Naš mozak u gotovo potpunoj tišini može aktivirati određene regije koje se nazivaju mrežom stanja mirovanja. To je moguće samo kada se ne percipiraju nikakvi zvukovi, koji bi onemogućavali taj postupak. Ako se nalazimo u dovoljno tihom okruženju, time se potiču naša koncentracija i učinkovitost. Tako možemo crpiti veći kapacitet mozga. Istraživači su čak došli do saznanja da uz pravilan omjer tišine dolazi do stvaranja novih stanica. Hipokampus, područje mozga koje je nadležno za našu sposobnost učenja, takođe se trajno mijenja uslijed tišine.
Naš se mozak odmara kada mu priuštimo trenutke tišine. To nam omogućava bolje uočiti povezanosti i povezivati ideje, sjećanja i misli na nov i kreativan način. Budući da time mozgu pružamo dovoljno prostora, bez potrebe za opskrbljivanjem novim informacijama, može iskoristiti sve svoje kapacitete. Tako nam se pruža prilika i za samorefleksiju. Uz dovoljnu količinu tišine lakše je obraditi određena događanja i donijeti odluke.
Koliko god tišina bila korisna i zdrava, često uopšte više nismo naviknuti na nju. Slušanjem radija i muzike ili gledanjem televizije koristimo se kao pozadinskim šumovima kako bismo si odvratili pažnju. Osim čiste navike, averzija prema tišini može imati i druge razloge. Želja za odvraćanjem pozornosti jedan je od njih. Ali priuštiti si malo mira ne mora biti težak ni naporan posao. Već nekoliko minuta može učiniti prava čuda ako ih uspijemo u cijelosti iskoristiti. Usput, idealan omjer pozadinskih zvukova i tišine iznosi dvije trećine naspram jedne trećine. Budemo li jednu trećinu svoga vremena provodili u usporedivo mirnom okruženju, svojim ćemo ušima osigurati zaslužen predah.
Često nije jednostavno postići pravilan omjer muzike i tišine. Zato vam nudimo posebno prilagođena rješenja za vaše uši.