Što je ustvari surfersko uho?

Surfersko uho odnosno egzostoza ušnog kanala prvenstveno nastupa kada naše uši često dospijevaju u dodir sa vjetrom i hladnom vodom. Zato je naziv „surfersko uho” itekako prikladan. Ustvari je u pogledu surferskog uha riječ o koštanim izraslinama koje se stvaraju u uhu. Kako bi se spriječila pojava surferskog uha, na svu je sreću ,potrebna samo prikladna zaštita kako bi se uši održale čistima i suhima.

Koji su uzroci surferskog uha?

Ukratko rečeno, kod egzostoze ušnog kanala riječ je o lokalnim koštanim izraslinama u ušnom kanalu. U slučaju učestalog dodira sa vjetrom i vodom, kao što je slučaj tokom surfanja, dolazi do nadražaja koštane ovojnice. Pretpostavlja se da je to razlog nastanka koštanih izraslina. Unutrašnje uho razvija sitne koštane strukture nalik kvrgicama kako bi se zaštitilo od vanjskih uticaja. Nakraju, tanka kožica u unutrašnjem uhu nije sposobna pružiti dovoljnu zaštitu. Sama koštana izraslina nije zloćudna, ali suženje ušnog kanala koje njome nastaje može prerasti u problem. Naime, ono vodi do pojave barijera u uhu. Kožne ljuspice, voda ni ušni vosak tada više ne mogu izlaziti iz uha, što predstavlja idealne uslove za razvoj i širenje bakterija.

Temperatura vode od ključne je važnosti

Naravno, sve vrste vodenih sportova u principu kriju rizik nastanka plivačkog uha ili surferskog uha. Barem ako se tokom njih ne upotrebljava prikladna zaštita. Posebno su osobe koje često surfaju podložne nastanku egzostoze ušnog kanala. Razlog za to je, između ostalog, temperatura vode. Ako je ona niža od 19 °C, rizik se ušesterostručuje. Kombinacija vode u uhu i jakog vjetra kojem smo izloženi tokom surfanja takođe je iznimno važna. Budući da je jedna strana obično posebno jako izložena vjetru, izrasline nisu jednako prisutne u oba uha. Osim toga, u okviru surferskog sporta postoji takozvani „line up”. Dakle, dok se čeka savršen val koji bi se mogao zajahati surferskom daskom, jedna je strana okrenuta tomu valu i zato je to uho pogođenije.

Kada dolazi do pojave surferskog uha?

Svako tko se povremeno bavi vodenim sportovima ne mora se brinuti o nastanku surferskog uha. Rezultati istraživanja dolaze do zaključka da je potrebno oko deset godina odnosno 3000 sati surfanja za razvoj egzostoza ušnog kanala. To stanje češće pogađa profesionalne sportaše i starije osobe. Kao prosječna dob uzima se raspon od sredine tridesetih i kraja četrdesetih godina života. Ali ipak ne bismo smjeli postupati nesmotreno. Među osobama koje se bave vodenim sportovima rasprostranjenije je plivačko uho (koje se naziva i „otitis externa”). Ono u pojedinim slučajevima vodi do upale vanjskog ušnog kanala, koja takođe može nastati zbog prisutnosti vode u uhu. Onečišćena voda ovdje može dovesti do zaraze, koja može zahvatiti i opnu bubnjića. I u okviru plivačkog uha dolazi do nadraživanja uha, a simptomi uveliko nalikuju onima kod upale srednjeg uha. Ali postoje određene razlike u poređenju sa surferskim uhom.

Koji se simptomi pojavljuju?

Kako egzostoza ušnog kanala tako i „otitis externa” imaju slične simptome. Surfersko uho pritom ima teže simptome i često se mora operativno liječiti. Ono započinje nastankom zvukova kapanja, grgljanja ili zvonjave u uhu. Pogođena osoba ima utisak da joj je uho začepljeno ili potpuno prekriveno. Uslijed nastanka koštanih izraslina voda više ne može samostalno otjecati, što može dovesti do infekcija. Kronične upale ili tinitus također se mogu ubrajati u simptome. Surfersko uho u određenim okolnostima može dovesti i do gubitka sluha ili gluhoće jer se njime blokira ušni kanal, a zvukovi više ne mogu neometano prolaziti njime.

Kako se liječi surfersko uho

Prvi je korak uvijek pregled kod otorinolaringologa. Najprije je potrebno utvrditi je li zaista riječ o egozostozama ušnog kanala. Ako je ušni kanal blokiran koštanim izraslinama i ušnim voskom, surfersko uho mora se otkloniti operativnim zahvatom radi sprječavanja nastanka slabljenja sluha i upala. Nakon dijagnoze i prve pretrage dobiva se uputnica za zahvat. Koštane strukture uklanjaju se pomoću svrdla pod opštom anestezijom. To u određenim okolnostima može dovesti do pojave tinitusa jer se zvuk svrdla prenosi u unutrašnje uho. Takođe, može doći do nastanka ožiljaka u ušnom kanalu. Usto može doći i do ponovne pojave samih egzostoza. Zbog toga je preventivna njega od ključne važnosti.

Kako se može spriječiti nastanak surferskog uha?

Premda ova pojava zvuči dramatično, može se spriječiti prikladnim mjerama. Dakle, ne postoji nikakav razlog za izbjegavanje bavljenja omiljenim vodenim sportovima. Važan aspekt prevencije jest razina osviještenosti o surferskom uhu. Surferi se bez ikakvih opasnosti mogu baviti svojim hobijem uz upotrebu neoprenskih navlaka za glavu i prikladne zaštite za uši. Tim se zaštitnim elementima sprječava ulazak vode u uši, a pri tome se usto preporučuje prilagođena zaštita za sluh koja je posebno prikladna za vodene sportove. Zbog toga i postoje otoplastike od najrazličitijih materijala prikladne u tu svrhu. Ako uprkos tome dođe do ulaska vode u uho, važno ih je temeljito osušiti. Vateni štapići za uši pritom ne predstavljaju prikladnu metodu jer mogu dovesti do povreda. Umjesto toga preporučujemo upotrebu ručnika i pažljivo istresanje uha. Ako sve ovo nije dovoljno, svakako se obratite otorinolaringologu.