Izljev u bubnjište – uzroci, simptomi i liječenje
Naš je sluh složeniji nego što mislimo. To je i razlog zašto se povremeno moramo pozabaviti najrazličitijim tegobama u području naših ušiju. Zbog toga vas želimo informisati o tome kako bismo se zajednički mogli posvetiti zdravlju našeg sluha. Jedna od tih tegoba takozvani je izljev u bubnjište. Pod tim se pojmom podrazumijeva nakupljanje tekućine u srednjem uhu.
Izljev u bubnjište i uzroci
Glavni je okidač prehlada odnosno gripa, koja nastupa u kombinaciji sa otokom i upalama sluznice. U slučaju te kombinacije dolazi do smetnje prozračivanja cijevi. Time dolazi do prekida veze između srednjeg uha i područja nazofarinksa. U srednjem se uhu zatim stvara izlučevina koja ne može pravilno otjecati. Tako se ograničava kretanje takozvanih slušnih koščica. Ne budu li čekić, nakovanj ni stremen mogli prenositi zvučne valove prema unutrašnjem uhu, dolazi do gubitka sluha.
Budući da izljev u bubnjište često nastupa na jednoj strani, u pogođenom uhu javljaju se jaki bolovi i dolazi do već spomenuta slabljenja sluha. U daljnje simptome ubrajaju se temperatura i gripa, koje su uzrokovane zarazom odnosno prehladom. Dakle, oni ne predstavljaju glavne simptome, ali mogu predstavljati naznake za to je li u okviru bolova u uhu riječ o izljevu u bubnjište ili drugoj bolesti. Ovim su stanjem najčešće pogođena djeca sa povećanim krajnicima u dobi između 3. i 7. godine života. U odrasloj je dobi izljev u bubnjište znatno rjeđi.
Prvi je korak uvijek otići na stručan pregled kako bi se mogla postaviti profesionalna dijagnoza. Izljev u bubnjište može se prepoznati po nastalom podpritisku u unutrašnjem uhu. On se manifestuje zakrivljenjem opne bubnjića prema unutra. To se uvlačenje može prepoznati otoskopom. Izlučevina zlatno-žute boje takođe je naznaka izljeva u bubnjište. Putem zvučnog audiograma provjerava se povezani uticaj izljeva u bubnjište na sluh. Kod vrlo male djece takođe se može izmjeriti kako sitne dlačne stanice u unutrašnjem uhu reaguju na zvučne talase. To je mjerenje potpuno bezbolno i neinvazivno. Za razliku od uobičajene metode provjere, u okviru ovog mjerenja ne iščekuje se nikakva reakcija djeteta.
Prvenstveno se u djece u dobi između 3. i 7. godine života izljev u bubnjište mora liječiti pod nadzorom doktora. U toj se dobi djeca nalaze u važnoj fazi jezičnog razvoja, koja bi, dakako, morala biti neometana. Budući da se izljev u bubnjište najčešće povlači sam od sebe, uglavnom se čeka određeno vrijeme prije provođenja zahvata. Međutim, ako su tegobe i dalje prisutne nakon nekoliko sedmica od prvog nastupanja, eventualno se provodi takozvani rez opne bubnjišta. Pri tome se, kao što se već može naslutiti po nazivu, primjenjuje sitan rez na opnu bubnjišta kako bi izlučevina mogla oteći. Slabljenje sluha pri tome se smjesta popravlja jer slušne koščice ponovno mogu neometano prosljeđivati zvučne talase.
Ugradnja ventilacijske cjevčice u bubnjić
Ako izljev u bubnjište nastupa učestalo, može se primijeniti metoda ugradnje ventilacijske cjevčice u bubnjić. Pritom se u bubnjić umeće sitna cijev. Tom se cjevčicom održava i trajno omogućava prozračivanje srednjeg uha. Dakle, time se sprječava nakupljanje izlučevine. U istom se zahvatu često uklanjaju i krajnici, čime se dodatno poboljšava učinak prozračivanja cjevčice. Ugradnja ventilacijske cjevčice u bubnjić, između ostalog, poboljšava razumijevanje govora u slučaju izljeva u bubnjište te može spriječiti pojavu tegoba pri jezičnom razvoju. Njezina je ugradnja operativni zahvat koji se provodi pod opštom anestezijom. Cjevčica će zatim, u periodu od 6 do 18 mjeseci, otpasti sama od sebe, a opna bubnjića će se zatvoriti. Zbog toga nije potreban daljnji operativni zahvat.
A kako stvari stoje sa snagom sluha?
Trenutak u mirnom okruženju i nošenje slušalica: to je jedino što je potrebno za prvu procjenu snage sluha. U tu je svrhu moguće provesti provjeru u Neuroth slušnom centru.